|
Medun
– kralj među medovima
Medun
koji od soka u drveću proizvede kapari, tamnocrvene je boje, a medun ušiju
je taman i zelenkast. Sastav soka je saharoza, a prolazeći kroz uš ona
se pretvara u jednostavnije šećere. Pčele ga kasnije svojim fermentima
dodatno obogate

U kolovozu pčelama zaista treba posvetiti pažnju. Pčele izležene u ovo
doba godine pa nadalje prezimljavaju, pa im treba osigurati potpunu
zdravstvenu zaštitu (ponajprije od Varoe). Zajednice bi trebale imati
dobru maticu kako bi ona mogla maksimalno držati leglo što će nam u
zimskom razdoblju osigurati puno zimskih pčela. U bespašnim krajevima pčele
je potrebno poticajno prihranjivati.
Što se, pak, događa s pčelama koje su dovezene ili
stacionirane u blizini crnogoričnih šuma, smreke i jele? Šumska paša
(medun) vrlo je izazovna za pčelare naročito od polovine srpnja pa do
konca kolovoza. Ako prošetamo kroz gustu jelovu šumu i nakratko
zastanemo, iz velikih krošanja crnogorice čut ćemo šumljenje pčela i
drugih kukaca letača. Slatke kaplje na tlu ispod crnogoričnih stabala
upućuju na medljiku (medun) – med izvanredne kvalitete. Medun se može
javiti i na bjelogorici, primjerice hrastu, lipi, klenu...
Proizvođači šumskog meduna
Za proizvodnju meduna značajni su kapari i nekoliko vrsta ušiju. Od više
vrsta ušiju značajne su crvenkastosmeđa smrekova uš, velika crna
smrekova uš i, vrlo značajna za pčelare, zelena jelova uš. Od ostalih
ušiju, najveća smetnja pčelarima jedna je od tri vrste uši na arišu
(Cinaria laricis Walk) koja utječe na naglu kristalizaciju meda. Medun
spomenute uši sadrži puno melecitoze koja se u kombinaciji s glukozom
kristalizira već u saću te tako onemogućuje pčelaru oduzimanje meda. U
tom slučaju, vrcati treba brzo, bez zakašnjenja. Takav kristaliziran med
poguban je za pčele ako ga pustimo za prezimljavanje pčela. Medun
crvenkastosmeđe smrekove uši također brzo kristalizira.
Zelena jelova uš proširena je posvuda gdje raste
jela. Medun ove ušice može se javiti od srpnja pa sve do kraja rujna. Na
jelovim iglicama dosta je teško vidljiva. Ona je zelena sa
srebrnkastobijelom crtom. Kad istresemo odlomljenu granu jele na bijelu
podlogu, možemo u dobrim godinama naći nekoliko stadija ušica. Stručnjaci
kažu da je za razvoj uši najvažnija prva, treća i posljednja
generacija. Prva generacija se javlja u ožujku. U trećoj generaciji (oko
polovine svibnja) javljaju se krilate ženke koje šire rod ušica, da bi
se u srpnju pa nadalje javilo medenje. U pogodnim godinama može se
razviti čak sedam generacija zelene jelove uši, a pamte se i najveći
unosi meduna u svijetu (čak sedam kilograma po košnici na dan).
Kapari se mogu javiti na smreki i jeli. Na smreki živi
veliki i mali kapar, a na jeli samo mali. Oni se razlikuju po veličini,
ali i građi. Veliki smrekov kapar se razvije tri do četiri tjedna prije
malog. Izlučivanje meduna može početi već krajem travnja ili početkom
svibnja. Karakteristični raniji razvoj kapara vodi i ranijem prestanku
medenja. To se događa otprilike krajem lipnja ili početkom srpnja. Mali
jelov kapar, ovisno o nadmorskoj visini, medi otprilike do kraja srpnja,
ali ima relativno kratko razdoblje medenja. Ako se ovaj posljednji javi
kombinirano sa zelenom jelovom uši, onda se radi o pravom šumskom
medenju.
Kako nastaje medun
Svi proizvođači meduna koje sam nabrajao imaju odlično građen usni
sustav za sisanje. Tim usisnim aparatom lako dolaze pod koru drveća gdje
kruže biljni sokovi. Sok u drveću je pod velikim pritiskom što
rezultira njegovom većom količinom u organizmu uši od za nj potrebne.
Taj višak prolazi i izlazi mimo pravog želuca uši, što naše pčele
vješto iskoriste i donesu nam u košnicu. Sastav soka je saharoza.
Prolazeći kroz uš ona se pretvara u jednostavnije šećere, a pčele ga
kasnije svojim fermentima dodatno obogate.
Svi potrošači koji koriste ovaj med znaju da je riječ
o jednom od najkvalitetniji medova s puno minerala. Važno je znati, također,
da je medun kapara tamnocrvene boje, a medun ušiju taman i zelenkast.
Medun je moguće prognozirati samo uz stručno praćenje
uši i kapara. Primjerice, već se u kolovozu počinje pratiti ličinke
kapara koje padaju po tlu. Praćenje se nastavlja od listopada pa sve do ožujka
sljedeće godine. Kod ušiju postoji više načina kratkoročnog i dugoročnog
prognoziranja medenja. Kratkoročno je ranije spomenuto otresanje grana,
dok dugoročno uključuje mjesečno brojenje jajašaca na bijelim
podlogama i uvijek ispod istih stabala. Naravno, velik utjecaj u takvom
prognoziranju imaju i vremenski uvjeti. Posao prognoziranja medenja za
struku obavlja se na razini države, jer samo tako možemo organizirano
doseljavati pčele na određene lokacije i dobiti zamjetne količine ovog
kvalitetnog meda. |